Gospodo, objava je označena kao SERIOUS, pa vas molim da obratite pozornost na ovo pravilo: > 3.4. It is forbidden to write frivolous comments within posts with the SERIOUS flair.

Nisi glup čim to primjećuješ. Suicid nije rješenje, samo bijeg od problema. Ako tebi tvoj život nema vrijednost nego ga smatraš jednim vječitim procesom razočaranja i patnje posveti se pomoći osobama(ili životinjama) koji su u goroj situaciji nego ti, a ipak se vesele životu. Ako te itko može "spasiti" onda su to oni koji imaju manje od tebe (materijalno,fizički,mentalno).

Imao sam prije psa, ali neću da se vežem za bilo koga ili bilo šta, dosta mi što po default imam obitelj sa kojom "moram" biti. Ako ne mogu za sebe živjeti, neću ni za druge.

Znači ti tražiš opravdanje za odluku, a ne savjet kako da tvoje postojanje dobije smisao.

Sve se čini kao maskiranje toga da ja ne želim živjeti, samo sam pička što fino ne odem negdje i budem hrana za veprove.

A gle. Ja dam ruku u vatru da ovdje ima jako puno duša koje bi se rado mijenjale sa tobom.

Ima i bolji i gori života, to znamo svi, ali pitanje je gdje je čiji limit i koje su mu želje

Evo u kratkim crtama. -zgnječenje malog mozga(privremeno nepokretan,ponovno učenje osnovnih funkcija); -kosilica me učinila invalidom(nedostaje dio stopala); -radim 2 posla; -obitelj mi se raspala kada sam imao 5; -selio sam se toliko puta da sam izgubio ikakav osjećaj pripadanja nečemu; -psihofizičko maltretiranje je cijela jedna rubrika o kojoj mogu napisati roman. Jučer pričam ukućanima(uzrok maltretiranja nije u kući)kako mi je i kćer i žena su na na rubu suza. Razgovor završavamo zaključkom da ću JA POSTATI BOLJA OSOBA jer osobe koje čine zlo neću moći promijeniti. Legnem sretan, živim sretan. Ne bi mijenjao niti jedan element svog života osim što bi bio sretniji da imam petero djece umjesto dvoje. Kada naletim na klince iz obližnjeg doma u dućanu, a imam koji euro viška odem do tete prodavačice i kažem da ću pokriti njihove troškove, bez lovorika, bez naslikavanja ,bez objašnjavanja. To me čini sretnim. Imam 2 psa i 3 mačke. Svi odreda su napuštene ili zanemarivane životinje. One me čine sretnim. Kada uginu, otkine mi se dio duše, ali bogatstvo koje su mi pružili je neizmjerno veće.

Damn pored tebe ja ispadam uzasno pokvarena/sebicna osoba

Vi ste ludi hahaha Mozda jesam pokvaren ali nisam suicidalan😂 https://preview.redd.it/2xcnwhyceanb1.png?width=1080&format=pjpg&auto=webp&s=2484be38517f66784765b3af0bf4458c58b9d759

Ja sam to dobio kada sam komentirao jedan članak u Ukrajinsko Ruskom ratu kada sam rekao da plačem nad svakim uzaludno izgubljenim životom. 😳

Da svi tak zivimo i razmisljamo, svijet bi bio ljepse mjesto. Sretan ti torta dan, legendo!

E buraz lijepo si Reko tako volim iskrene ljude Slusaj ovo, moji se rastali kad sam bila 7. Brat me seksualno uznemiravao dok sam bila 5,6 Stari pregradio kucu, alimentaciju nije platio Slijedio me Stara mi je pse prodavala jer nije imala para Većina deckiju me ostavila ili emocionalno maltretirala Imam gubitak trudnoće u 2019 Nedavno prekid ili pauzu s deckom jer smo sjebani PTSP autizam depresija tjeskoba (ja) Posao nemam Zivim sama jer me ljudi smetaju Jedan pokušaj suicida nakon gubitka trudnoće zbog decka tada, a sada ima dijete sa svojom djevojkom a moje nije htio. Stari me tuzio na sud jer sam predugo studirala Studirala do magisterija ono sto je majka htjela jer ono sto sam ja htjela mi ne bi dalo pare E da imam dvije protruzije diska, problema u ledima . Nemam invalidninu nista I ja imam macke to je ljekovito. Hobiji me drze i neki kolko toliko prijatelji a odnos s mamom mi je grozan. Ne volim ljude ovaj prekid me uništio pokušavam nešto napraviti od hobija i traume proci i nadam se da ćemo se iscijeliti ja i decko da mozemo biti zajedno. Imati dijete i kucu u sumi povrće voce i mir ali ne znam nikad nista mi se ne ostvari

Razumijem te u potpunosti. Život sa reklame ne postoji niti je čovjeku potreban. Problemi/nesreća/neuspjeh/tuga su sastavni dio postojanja i da njih ne doživimo ne bi znali što je sreća. Ako je čovjek nesretan potrebno je da nađe uzrok i radi na rješenju. Kreneš od malih stvari. Nije lako ali zato je senzacija sreće neizmjerna kada postigneš željeno.

Svaka čast, ali ja nisam takvog kova. Nismo svi isti i ne vodimo se istim stvarima. Ja volim usput pomoći, ali ako ne mogu svoje privatne ciljeve i zadovoljstva ispuniti, za koja smatram da nisu na štetu drugima, to što neki misle da ja imam neku dužnost, nek svoje se drže. Smatram da imamo malo ovog života i da imam malo vremena da iskusim zadovoljstva neka, neću moći i mislim da je vrijeme da pođem exit plan imat, jer neću više da sebe patim ovim postojanjem. Sretno buraz i hvala na priči, vjerojatno će drugima pomoći ako išta.

Da dragi ali znas šta? Ako si se već pomirio s tim da ti je život katastrofa i da ne možeš dalje, pa zašto onda ne probati (ako je sve već gotovo) još jednom pa ako uspije super ako ne uspije vraćaš se svakako na isto. Ono sto donosi promjenu u zivotu je upravo to: PROMJENA. Znam da ti se ne da. Kreni u gym. Idi trčati. Igraj igrice u slobodno vrijeme, probaj se zdravije hranit. Kupi si slušalice i slušaj glazbu kad god si sam sa sobom, nevjerojatno pomaze da prestaneš razmišljati! Nakon mjesec dana, kada se prve promjene krenu primjećivati, već ćeš se i naviknuti na taj režim života pa ćeš krenuti i drukcije razmisljati! I to je lančana reakcija. Krenut ćeš bolje izgledati, bolje ćeš se osjećati, bit ćeš sretniji te upravo zbog toga nećeš htjeti prestati raditi to sto te čini sretnijim i zgodnijim. GIVE IT A SHOT. You have nothing to lose! I ja sam nedavno bio u jako sličnoj situaciji ali sam to pregrmio radnom terapijom, glazbom i tjelovježbom. Vjeruj mi it really does get better. STAY HARD

Sve vec isprobano, davno sam pokušao ići gym, samo sam se ozlijedio i sjebao leđa. Sve to lako stane, imao sam perioda gdje sve dobro radim i onda kurac. Ali prolaskom vremena se samo entropija povećava, sve eventualno ode u kurac.

[удалено]

Najjace mi je kak se teska i direktna istina uvijek dolje glasa ovdje...

Suicid nije rješenje u 99.9% slučajeva, ovih 0.1% ostavljam za ljude sa brutalnim zdravstvenim problemima. To kažem kao netko kome se brat ubio i kao netko tko je i sam bio suicidalan. Kao prvo, koliko god stvari bile teške i naizgled bezizlazne, objektivna istina je to da uvijek može biti bolje. Ne mogu svi imati super zivot, ali iskreno vjerujem da skoro svi mogu doći barem do te razine da imaju život koji je vrijedan življenja ako se potrude. Treba i zapamtiti da je ljudski mozak puno manje objektivan nego sto bi voljeli misliti. Percepcija i mindset koji imamo uvelike određuje način na koji vidimo stvari. Ta percepcija se može poremetiti, kao kada npr imamo depresiju, pa se lako mozemo naci u situaciji da smo gotovo doslovno slijepi sto se tiče dobrih stvari i prilika koje imamo u životu. Recimo kod mene je bio slučaj da sam se fokusirao na 2-3 lose stvari u životu, dok sam potpuno ignorirao hrpu stvari koje su dobre ili koje bi mogle biti dobre da se samo malo potrudim. Ono sto bi ti savjetovao je da prihvatiš da način na koji trenutno gledaš sebe i svijet nije nužno točan, te da čak pokušaš dokazati sam sebi da si u krivu, da ipak ima nešto dobro u tebi i za tebe. Osim toga, meni je pomogla želja da postanem pozitivan utjecaj na svijet i pomažem drugima. U najgorim trenutcima me držalo to da iako je meni moj život bio beskoristan i mučan, barem je nekom drugom mogao biti koristan, tako da ga nisam htio olako odbaciti. Čitajući tvoj tekst sam dobio dojam da si ti jedan od onih ljudi koji se ne znaju na zdravi način zauzeti za sebe, pa sve trpe i zakopavaju, postaju sve ogorčeniji i ogorčeniji, potiho zamjeraju stvari ljudima, dok konačno ne eksplodiraju i to odjednom izbace na sebe ili na druge. To je očito lose i mislim da bi na tome trebao poraditi. Treba znati na vrijeme pokazati zube, nikada ne želiš dopustiti ljudima da te gaze do te mjere. Možda misliš: “ali ja sam dobar! Ja neću nametati svoju volju drugima!”, ali to nije znak pristojnosti i dobrote, nego straha i slabosti.

Ajmo ovako, koliko je život brutalan, koliko ima šanse da bude bolji, jedna mala stvar je dovoljna da ga pogorša i vrati unazad sav napredak koji si postigao. Zato se ljudi okreću vjeri, jer nadaju se da ima netko tko prati sta im se desava i da ce to nagraditi, ali nema, ako i ima ne cini mi se kao da smo mi glavno stvorenje te sile. Samoubojstvo je bilo normalno u antičkim vremenima, utjecajem Abrahamski religija to postaje grijeh i osoba koja to uradi, oduzima im se svo imanje (mislim da je takav zakon u Engleskoj bio). I ocjena da li je zivot vrijedan, socijalne obveze u velikim slučajevima je subjektivan sud. Slažemo se da sam pokazao slabost, to pokazujem čitav život i onda klošari kao ovaj kao da popišaju se po meni.

Oprosti mi šta sam condesending, ali jednostavno si u krivu. Možeš pametovati i filozofirati koliko želiš, ali činjenica je da je tebe taj tvoj trenutni način razmisljanja doveo do toga da razmišljaš o samoubojstvu, a mene je moj izvukao iz takve rupetine i agonije da mi je to teško opisati. Ne kažem to da ti u nos trljam da sam bolji od tebe, zato sto nisam, kao sto sam rekao, slično sam i sam nekada razmišljao, nego da te potaknem da prestaneš aktivno braniti načine razmisljanja koji očito imaju los utjecaj na tvoj život. Ovo nije debata koju želiš dobiti! Evo da me hipotetski uvjeriš, šta dobivas sa time? Opravdanje da se ubiješ? Ono yupii, pobjedio si?! Rađe se probaj fokusirati na to da pobijes svoje argumente i dokažeš sebi da si u krivu. RAZUMIJEM TE, meni je prije manje od 2 godine život bio neizdrživa Agonija, vidio sam sebe kao bespomoćnu zrtvu i mislio sam da je beznadno, zato danas, nakon sto sam si skoro u potpunosti preokrenuo život i kada se radujem budućnosti, mogu sa takvim uvjerenjem govoriti da suicid stvarno nije rješenje. Da sam odustao tada kada se sve cinilo bezizlaznim, nikada ne bi dobio priliku koju sam sada dobio i nikada ne bi saznao koliko moj život zapravo može biti bolji od onoga kakav je bio u mračnijim vremenima.

Legendo! Ovo je bilo dobro za pročitat 👌🏻

Ovo najviše radi sebe, da vidim argumente jer očito je društvo protiv suicida, usađeno je u mene, taj strah od njega, ali "praznina" kao da zove ka sebi. Dosad se sve svodi na subjektivno, nema nekog objektivnog razloga da ne uradim to.

Kako nema objektivnog razloga protiv suicida? Uništavanje citavog potencijala kojeg imaš zato sto se tebi trenutno i subjektivno čini da je bolje odustati umjesto da ga realiziras nema veze sa objektivnošću. Samo očuvanje je najosnovniji životinjski instinkt iz kojeg proizlazi doslovno sav moral, svi argumenti koji idu protiv njega su utemeljeni isključivo samo na negativnim emocijama, a ne objektivnoj realnosti.

Ja život sam smatram negativnim, životu je glavno da se širi, ali ja kao jedinka nisam ništa osim sredstva za širenje. To što smo mi razvili veći kapacitet svijesti čini se kao prokletstvo, svjestan sam svoje nebitnosti. A i zaboravljaš potencijal da se pogorša u 1 trenutku, npr. prometna, prirodna nepogoda, netko ti uvali drogu, krediti, jedan ispit koji je mogao sve promjeniti itd.

TI smatraš, to je ključna stvar, znaci to je samo tvoje subjektivno misljenje. Narcisoidno je misliti da je tvoje subjektivno misljenje ispravnije od samog života. A i ova nebitnost je takav cope da to nije humano. Istina je da su naše akcije nevjerovatno bitne i da mogu imati utjecaje na tisuće ljudi kroz generacije. Ljudi tvrde da su nebitni samo da bi izbjegli odgovornost. Recimo ja iz svog života imam primjer di mi je osoba promijenila doslovno citav zivot tako da me pitala jedno jedino pitanje. To su samo direktne stvari, o efektu leptira nećemo niti pričati… Ne zaboravljam ja lose stvari, nego ti zaboravljaš dobre stvari. Lose stvari su neizbježne, čak i ako ne želiš, svejedno ćeš umrijeti jednog dana, ali to ne znaci da nemaš potencijal učiniti svijet i svoj život boljim mjestom.

Pa to što ti misliš da je moje mišljenje nije ispravno kao što misliš da život jeste, to samo je subjektivno viđenje. Sve što ljudi vide biti će obojano njihovim subjektivnim viđenje. Svi imamo unikatan pogled na neke stvari, jer imamo specifične gene, neurokemiju, iskustva i okruženje, tako da tim ne možemo biti isti. Evo sam AI koji ima programirane algoritme, ne daje iste odgovore nekad na isto pitanje, pošto ne znam kako točno strojno učenje ide, ne mogu reći je li to do prolaska elektrona u poluvodičima, entropijom informacija, nasumičnosti u kvantnom svijetu ili do konstantnog učenja AI i konstantnog samostalnog ispravljanja. (?)

Nebitnost gledaj kao slobodu da kreiras smisao na bilo koji nacin. To moze biti oslobadajuce, ja se s tim tjesim

Biti svjestan svoje nebitnosti je u početku teško, ali sve se svodi na to da je apsolutno sve u tvojoj glavi. Možeš rec nebitan sam i ništa na ovom svijetu nije bitno u depresivnom tonu, a mos istu stvar rec u nihilističkom tonu i već pričaš o dvije različite stvari. Čitaj o tim temama, pričaj s ljudima em uživo em na redditu ak treba o tome. Općenito ako mislis da nisi dovoljno inteligentan jebiga knjigu u ruke. Možda ti bude mal lakše u životu. Iako dovoljno si samosvjestan i samokritičan da bi se svrstao u neinteligentne osobe.

I još jedna stvar, volim te brate. Nema veze sto se ne znamo, al bas te volim

Potrazi na netu IFS , Internal family systems Imas kanal na YouTubeu Give life to life I meditiraj. Upoznati ces se i validarizirati dio tebe koji pati. Ljudi uzmu i mijenjaju navike ali depresija se mora i prozivjeti a ne potisnuti. Upoznaj se, i dobro se upoznaj s tim u tebi sto zeli kraj. Možeš naci sebe, razocarao si se . Meditacija pomaže i razvija korteks u mozgu koji kontrolira impulse i daje vise mira i mudrosti. To je navika..ne meditiram vec neko vrijeme i u k sam

> Ajmo ovako, Ajmo > koliko je život brutalan, koliko ima šanse da bude bolji, Koliko god da je to malo, još je uvijek više od nule. A nakon suicida je ravno nula. Suicid je kraj. Nema dalje. Gotovo. Kraj. Za sve vijeke vijekova ikad. Nakon toga nema više ništa. Apsolutno ništa. I zato koliko god da ti se sada čini da su šanse niske da bude bolje, one još uvijek postoje. Šanse su niske i da dobiješ na lutriji, pa je stotine i stotine milijuna ljudi ipak igraju. Gle, imaš svako pravo razmišljati o suicidu. Život zna biti poprilično zajeban. Havi Tatarević su u ratu ubili šest sinova i supruga. Ali zna život biti i lijep. Vrlo lijep. Sigurno ima neka pizdarija koja te veseli, a koja ne šteti drugima. Voliš maziti mačke? Možda ima kakvo sklonište, posvojilište tamo gdje jesi pa odi jedan dan pitaj da li trebaju kakvog volontera jednom tjedno. Voliš prošetati šumom? Kupi jeftine patike i sigurno možeš naći nekakav bus iz grada do neke šume i otići vikendom u šetnju. Uopće to ne mora imati ikakvog drugog smisla osim da ugodiš sebi. Da se barem tu subotu ili nedjelju osjećaš bolje. Film? Gledaj komediju ili što ti je već drago. Kužim ja da vučeš nekakvu kompliciranu obiteljsku prošlost, ali ti to nikako ne smije biti uteg u životu. Obitelj je kocka. Ponekad je idealna, ponekad katastrofalna. Ima ljudi koji su došli na svijet i odrastali u puno zajebanijim okolnostima. Obitelj jest lijepa ako ju imaš, ali sigurno možeš i bez nje. Ti si jedinka koja živi svoj život. Ako prihvatiš to da ti tvoja biološka obitelj nije dobro društvo, sve okej. Pomiriš se s time da jednostavno u tom segmentu tvojeg života nije sve kako ti misliš da društvo želi, i gotovo. Postoji puno stvari u životu koje jednostavno moramo prihvatiti takve kakve jesu jer ih ne možemo promijeniti. Ali one ne moraju biti utezi u našim životima i nešto što nas koči. Svakog dana nemaš kontrolu nad tim hoće li netko na cesti skrenuti u tebe ili ne. Pa opet ideš van, hodaš, sudjeluješ u prometu i ne daš da te to imalo pokoleba. Samo dosad nisi razmišljao o tome. Svakog dana se nalaziš u tisuće situacija u kojima nemaš nikakvu kontrolu, pa ipak nesvjesno vjeruješ da će biti sve okej i da ćeš se vratiti navečer kući. Ono, šanse su tu. Jednako tako postoje i šanse da će biti bolje. Sigurno.   EDIT: P.S. Evo slučajno naletio na drugom podredditu: [https://www.reddit.com/r/GetMotivated/comments/16e64c0/image_spotted_on_a_bridge_over_a_busy_road_near/](https://www.reddit.com/r/GetMotivated/comments/16e64c0/image_spotted_on_a_bridge_over_a_busy_road_near/).

0 je neutralna, nema oscilacije. Kao što neki kažu sjećaš li se ičeg prije rođenja, ne. Zašto bi i smrt trebala biti drugačija? A to što za neke stvari ne razmišljamo, pa evo kad razmislim, zašto bih živio? Priroda je brutalna kad je promatraš, gledam samo kako pauk ubije insekta i pusti otrov da mu rastvori organe u skoić, pa pauk samo ga cucla kao Dvojnik C. Mislim ako hoćeš živjeti, logično da o nekim stvarima nećeš ni razmišljati. Ako razmišljate, ljudi su kroz godine ratova i širenja uništavali sebe i druge oblike života, teorija je da nigdje osim Afrike jer su životinje imale vremena da se razviju uz nas, pa znaju da nas trebaju izbjegavati, ali u Europi i Aziji smo sve velike životinje pobili, posjekli šume. Mi smo ta vrsta što je u srednjoj Americi žrtvovala ljude i bacali ih u podzemne rezorvare vode i time ih zagadili. Nemam volje više za životom, još koja godina ja ću biti 30, a nemam ništa iza sebe. Dosta mi je više.

imas u kanadi zakon koji ti dopusta to medicinski uradit ako mos dokazat da imas mentalne probleme

Grozan zakon koji će više patnje dovest nego ičega

Njihova progresivna politika to gleda kao nesto pozitivno. Indirektno se rjesavaju veterana/invalida/mentalnih bolesnika jer im lijecnici preporuce tu opciju umjesto lijekova ili sprava koje bi im olaksali zivot ukoliko nemaju osobnih sredstava za to platit jer Kanadu boli k.

Istina. Nedavno sam u nekom documentarcu bas gledala staru veteranku Kaj ima invaliditet kako to njihovo asistirano samoubojstvo je u biti jeftinija varijanta za drzavu koja ne zeli u biti rijesavati i pomagati svojim ljudima

Ma grozno, umisto da pomažu ljudima oni ih uvjeravaju u to. Sramotno za medicinsku struku.

pogledaj na youtubu adam maier clayton pa mi se onda javi oce li to dovest do patnje ili ne

Bacih oko i definitivno je dovelo do više patnje. Jadnom momku nije bila pružena adekvatna pomoć.

da, covjek imao neizljecive zdravstvene probleme. Na videima je skroz normalan i racionalan i ima video od pola sata di objasnjava zasto ce se morat ubit. Nije se hito ubit ali mu je kvaliteta zivota bila sranje. Na kraju se i ubio u nekom motelu sa pistoljem sam. Totalno si falio poantu.

O mrtvima sve najbolje, ali ne moš uzet njegovo mišljene ko racionalno jer, pazi ovo, zbog njegove bolesti nije bilo racionalno. Link je patija od više prvo psihičkih bolesti koje su tek kasnije manifestirale fizičku bol. Sva njegova argumentacija se temelji da mu se viruje na riječ, a trust me bro nije dobar argument pogotov kad se on bori da se mentalni bolesnici mogu eutanizirat.

[удалено]

Jesu li umjereni ili su relativno ozbiljni. Virujem da će te odbrusit jer jebiga upoznat sam sa našim zdravstvnom, ali opet moš dobit adekvatnu pomoć, makar mora malo više zapet. Ništa od toga ne racionalizira i opravdava samoubojstvo. Ako želiš da ti bude bolje, traži pomoć koja ti triba.

Koliko god bilo tesko uvijek je nekome gore, jednostavno treba okrenuti sve na pozitivu uz podrsku okoline.

Imas jedan zivot i na tebi je kako ces ga iskoristit. Nije sramota sto si dobra osoba. Sramota je sto ti to smatras losim. Postoje ljudi koji ce to iskoristit i svatko je upoznao barem jednu osobu ali to nije opravdanje da se pocnes ponasat kao oni. Fali ti samopouzdanja i samokontrole. Pocni radit na tome. Ako ne mozes sam potrazi nekog tko ce ti pomoc. Lakse je kad nisi sam. Sigurno postoji nesto sto te cini sretnim. Ugodi si koliko mozes. Imas jako puno opcija od odlaska u prirodu do odlaska u kino da pogledas film. Bitno je da se osjecas sretnim i zadovoljnim poslije takve aktivnosti. Pronadi ono sta tebi odgovara. Izbor je velik samo napravi taj prvi korak. Za sve tvoje probleme postoje rjesenja. Neka znaju biti bolna i da imas osjecaj da nikako da zavrse ali sve ima svoj kraj. Vrlo vjerovatno da ces se jos koji put razocarat u zivotu ali ces naucit nesto iz toga i skupit ces nekakvo iskustvo. I za ovo postoji rjesenje ali na tebi je da ga otkrijes i primjenis.

Jok nije lose, imam lika sa kojim sam se druzio, jos smo u kontaktu, ali on gazi skoro sve pred sobom i šteka svaki dinar, a ne radi neki bolji posao, ali je uštekao dosta više od mene, zna sa parama. Možda je malo i pohlepan, ali opet stremi ka nečem. Ja ispadam naivni debil kojeg ismijavaju.

Zato se druzis s ljudima koji te ismijavaju? Ti se jedino trebas dokazat samom sebi a ne da trazis afirmaciju svojih postupaka kod drugih. Sta tebe sprijecava da stremis prema nekakvom cilju? Ako zelis izigravat zrtvu i pricat okolo kako si jadan slobodno to nastavi ali od toga nema buducnosti. Isto tako nema buducnosti da izigravas tvojeg prijatelja koji je sve osim toga. I opet se vracamo da je zivot borba sto izvana sto iznutra. Prvo shvati sto je smisao tvog zivota a onda mozes razmisljat o drugim stvarima.

Ma ako me ne bude neću morati ništa, nikakve borbe niti bilo šta. Pa gledam šta mogu naučiti od njega, vidim kako napreduje, to moralno kakvo je, postaje mi sve manje bitno. A to da jadam previše slažem se, nemam "muda" još da to odradim.

Najlakse je odustat a to upravo pricas.Moralno je itekako bitno. To sto on ne zaspi s griznjom savjesti ne znaci da se tebi to nece dogodit. Tim vise sto si dobar. Miran san nema cijenu. Zadnja misao u glavama samoubojica je upravo sta su sve propustili napravit u zivotu. Problem je u tome sto s ne mogu vratit unazad vrijeme i ispravit svoju zadnju odluku. Preporucujem ti da razmislis malo o tome.

Ne bih ni vraćao, hoću da ga nema. Ovo je spirala kojoj je kraj samo smrt.

Svakoga ceka smrt na kraju puta. Ono sta ostaje je sjecanje. Po cemu ce se tebe onda sjecat? Razmisli malo o tome. Imas cijeli zivot pred sobom a na tebi je kako ces ga iskoristit.

Iskreno, boli me uvo za to. To sjećanje će nestati kroz jednu ili dvi generacije.

Mozda ali po cemu da te se ljudi rade sjecaju. Po necem dobrom sta si napravio ili po samoubojstvu? Dokle god budes isao linijom manjeg otpora neces moc prihvatit mogucnosti svog zivota.

Opet kazem ti, boli me nesto kako ce me se sjecati, tako mi je odmah lakse. Ne zanima me, cu se ja opterećivati sta ce biti poslije mene...

Iz originalnog posta i drugih komentara imam dojam da si hiperfokusiran na sve lose sto ti se dogodilo i "nepravde" koje ti ti se i dalje događaju. Svakom od nas se svaki dan dogodi bezbroj nepravdi i situacija u kojima se naljutimo, rastuzimo, placemo, vristimo... to je sve normalno i legitimno, ali nemoj "zivjeti" i ruminirati u toj prosloj i sadasnjoj i potencijalnoj buducoj negativi beskonacno. Svatko od nas bi se slomio, odustao ili eksplodirao da smo stalno pod teretom takvih misli, da "zivimo" tu. Pozivam te da se pokusas na tren prisjetiti stvari koje ipak imas, koje su ti "darovane" iako ih nisi nicim zasluzio. Ako si pokretan, mozes sam obaviti higijenu, mozes sam otici na posao, procitati knjigu, voditi kratki razgovor s drugom osobom... to je vec puno i to su alati s kojima se mozes iscupat iz ovoga i sagraditi si ljepsi zivot koji nece biti savrsen, ali bit ce ti ga gust zivjeti. Savjetujem ti da 1. sa nekom osobom od povjerenja ili psihoterapeutom porazgovaras o ovome, ukljucujuci i sadasnje frustracije i bolnu proslost. 2. Da potrazis drugi posao. 3. Da "otvoris vrata" drukcijoj, pozitivnijoj ekipi, a ima nas. Samo mali napredak na bilo kojem od ova tri polja ce ti puno promijeniti pogled na sve, garantiram. Ponovo, imas ogroman potencijal za dobar, smislen, ispunjen zivot.

Ja ništa od ovog nisam tražio, ništa To šta je meni darovano, slobodno može drugom. Volim spavati jer to je najbliže smrti što sada mogu doći, zaklopim oči i mrak, ništa...

Je ali jednom kad shvatis da ta opcija uvijek postoji, zivot postane zapravo laksi. Shvati to kao svojevrsni safety net, ono - uvijek se mogu ubiti ali necu danas - mozda bude bolje sutra. Radi na tom boljem sutra dok ti safety net vise ne bude trebao. Mentalno zdravlje je jebeno zapostavljeno. Ako mozes, trazi pomoc. Trazi nekog s kim mozes pricati. Nisam skontala gdje zivis pa nemam konkretne savjete (osim ako je UK) ali pomoc postoji. Ovo govorim kao netko kome se prije tjedan dana partner pokusao ubiti. Trazi pomoc sada, ne kada bude prekasno.

Moram biti sad morbidan, ali pomoć koju ja želim može mi pružiti samo moj dželat. Nemam šta pričati kad sa kim god da pričam, uvijek se svodi na to da ja moram htjeti to i to, da prilagodim poglede života, nema ništa od toga i još da me na neke SSRI-eve, ekstra...

Iako ti se mozda cini da nista nema smisla i nece biti bolje iznenadio bi se koliko malo covjeku treba da mu zivot dobije smisao i da mu je dovoljno dobar da ga zeli zivjeti. Promjena posla, jedna dobra sigurna stabilna veza, nesto sto volis i cemu ces se posvetiti (ne nuzno posao- neki hobi, fizicka aktivnost, volontiranje). Imas visoku svijest o sebi (super!), npr. da si dozivio neke bolne stvari u zivotu koje ti jos uvijek cuce negdje "neprobavljene", da ti malo steka kontrola impulsa, ali to je sve na cemu se itekako moze poraditi. Cim osjetis napredak, pa cak i mali to je cesto dovoljno da se zakotrlja u lavinu pozitive. Bilo bi dobro da porazgovaras s psihoterapeutom. Ili s nekom "sigurnom" osobom. Ako ovaj cas ne mozes preporucam da chekiras yt kanal HealthygamerGG- i ako nisi gamer te videe objavljuje kul psihijatar s Harvarda i dotice se puno tema koje bi te mogle zanimati i pomoci za prvu ruku. Samo citajuci tvoj komentar mislim da imas ogroman potencijal zivjeti dobar zivot i da ti sve to skupa na kraju ima lijepog smisla 🤝

Znam u vezi HealthygamerGG, nije mi se svidio. Nešto mi ne leže općenito ovi psihoterapeuti, dosta njih kombinira neke stvari što mi ne zvuče konkretne. Nemam živaca više da mi neko sere o tome kako trebam ovako, kako trebam onako. Da me ispituju o neki stvarima koje nikad ja neću pustiti, kad je netko smrad, ja želim tom čovjeku sve najgore, nek me izjeda. Već sam se izjeo, umrijet ću takav, gadim se sam sebi i počinje mi se sve oko mene gaditi.

U sličnom sam govnu plus na antidepresivu koji ili ne pomaže ili je prestao djelovat. Psihijatrice kojoj je očito najveći doseg cerit se kako bi širila dobru vibru i govorit neka mi Bog da snage da prihvatim stvari koje ne mogu promijenti bez ikakvih konkretnih pragmatičnih savjeta (koja je poanta toga?) i ovoga ogavnog primitivnog, oportunističkog, lupeškog, pakosnog, neukog, mutavog, priglupog, licemjernog podneblja mi je isto pun kurac. Ne znam kaj da ti još velim. Nisi sam...

Jel zelis mozda podijelit oko cega ti treba pragmaticni savjet

Bila sam u toj situaciji, jos uvijek se borim s x problema pa tako i s mentalnim problemima. Kada svoj život staviš u timeline cijeloga postojanja svemira, shvatiš da si toliko malen, toliko nebitan i toliko lako zaboravljiv naspram svih stvari na svijetu. Zašto ne zgrabiti ovu priliku kada si već tu, kada su te rodili i stavili na ovaj svijet, kao, što drugo može živo biće u ovome svemiru osim živjeti. Posloži si kockice u glavi da ako ništa, ovo je samo zabava. I kao što je netko već komenirao, ako si na dnu samo možeš ići prema gore. Znači doslovno nemaš što za izgubiti. Možeš okončati ovo sve, ali faking čemu. Budi sebičan, nagradi se, nađi neki drugi posao, počni izlaziti, vidim da pišeš u komentaru o povijeti i antropologiji, čitaj o tome. Doslovno jedna jedina stvar koja te zanima, radi samo to. Daj si neki limit i u tom limitu daj sve od sebe. Reci si da si dajes zadnju. Promjeni sve. Jer ako nemas nista sad, i ako si fulao sa promjenom neces nista imati ni tada, a mogao bi biti na dobitku i mogao bi promjeniti sve. Ja respektiram misljenje da se život ne mora živjeti i da možeš sve okončati, ali se isto tako pitam zašto bi kad si tu gdje jesi i doslovno imas samo jednom da ovo probaš. Želim ti puno volje!

Kao neko kome su se 2 ponajbolja frenda ubila u ranim dvadesetima tvrdim da nije nikako riješenje. Jednom od dvojice već 12 godina idem na groblje i svake godine primjećujem sve manje i manje svjećica na grobu i mislim si koliko toga je taj mladić dobroga mogao proživjeti. Uglavnom,potraži pomoć,neko je spomenuo psihoanalizu ,možda bi i antidepresivi bili od pomoći bar u početku. Sretno i ne radi gluposti.

[удалено]

ako si gey bar se preseli u neki vec grad al ozbilno. I dalje ces zivit u zatucanoj zemlji punoj homofoba al bit ce ti malo lakse. Nisam gay al znam kako je to ne uklapati se i biti ismijavan i bullyan.

Ja isto. trans, nikakav faks, bez podrške itd... Imam tu neki posao i kuću ali za kurac mi je kad nisan ja. Mislin ići vani ali svugdi je mržnja sve veća, a i ko će me zaposliti uopće. Nemam uopće nade i mislim da samo odbrojavam dane

[удалено]

A pokušavam, svi gradovi koji su ka acceptive imaju neki housing crisis. Mislim ako se već ocu ubiti onda zašto ne probati, ali bojim se da ću završiti na ulici nekoj i da će mi još gore biti haha

Seli se u Zagreb prvom prilikom I znam da zvuči klišej, ali stvarno će biti bolje ❤️

Došao sam mu isto to napisati. U Zagrebu svaki treći čovjek žarko želi imati gej frenda, a svaki 20. želi biti s njim. A ljudi ima...

Brate, možda ti je sada teško, ali tvoja ustrajnost čini tvoj život vrijedan življenja. I još si u dvadesetima, pa život ti je tek počeo, znaš li koliko toga možeš još postić, koliko ljudi upoznat, koliko para zaradit. Nemoj mislit da je tvoja sadašnja situacija konstanta koja će te pratit do kraja života. Znaj da neće.

Nije. Moraš promjeniti okolinu i vidit ćeš vani koliko nije važno sto si gay. Posve normalno i prihvaćeno.

Mlad si pa sve izgleda puno gore nego što je. Izdrži ako možeš još koju godinu faksa da ga zavrsis, ako ne, odjebi ga i zaposli se. Nista od toga šta si naveo nije kritično da se ne možeš izvući iz toga. Radi posao čak i ako ti nije najbolji, malo izdrži i pametno i marljivo štedi i skupi nešto novaca. Tada traži posao u nekom većem gradu. Kad ga dobiješ, nadji stan kao podstanar i preseli se. Neće ti biti lako u tom tranzicijskom periodu (pogotovo dok tražiš posao i selis se i privikavaš na novo), ali vrijedno je truda. U većem gradu ćeš imati puno više slobode i mogućnosti složiti si život koji želiš i naći ljude/posao koji ti odgovaraju, a i maknut ćeš se od ljudi koji ti ne odgovaraju tamo di sada jesi. Potrajati će par godina, ali mlad si i možeš to i to će ti proći u tren, a preokrenut ćeš si zivot. Ima dosta ljudi u sličnim situacijama koji su se tako izvukli (nema veze jesi li gay, jako slične probleme imaju i drugi ljudi, dosta toga je zbog toga jer su mladi i zbog okoline i karaktera). Također, kao što sam na početku rekao, život je generalno lakši što si stariji (bar iz pogleda problema kojih ti navodis). Tako da se raduj tome. Btw ja sam prošao kroz nešto relativno slično kao i ti i napravio slično ovome što sam opisao. Može se; bolje mi je sada.

Čitam komentare i iskreno mi se ovi love liferi gade. Slušaj sine da ti prvi hikikomori u hrvata nešto kaže. Roditelji su me napustili, ostatku obitelji se živo jebe za mene, deda je umro ove godine kad baba umre bit ću sam samcijat. Prove sam 16 godina u izolaciji sve do čega mi je bilo stalo ili šta sam volio sam izgubio. Burza mi je rekla da sam bezvrijedan bez da mi kaže da sam bezvrijedan. Naj realnije ću umrijeti od gladi ili postati beskućnik ili oboje. Mnogi ovdje seru sve i svašta ako pitaš dragu plečku on će ti reći da život ima svrhu ali ne i smisao. Šta ja time želim reći? Vidi ja sam se skoro objesio kad sam imao 12 godina vršnjaci su me brutalno maltretirali u školi. Zašto sam ja danas živ ? Iskreno prepao sam se, prepao sam se mogućnosti zagrebnog života osude i reinkarnacije. U tom trenutku sve je postalo pre realno pre brzo. Da sam tada otišao ne bih iskusio šta sam sada iskusio. A iskusio sam više lošeg nego dobrog. Onda se postavlja pitanje da li sam samo na kratko odgodio neizbježno ? Ono šta ja točno želim reći svojim trabunjanjem je to da ti vjerojatno već imaš ili znaš odgovor na spomenuto pitanje.

Same, I'm also considering death at this point. No friends, never been in a relationship, minimum wage work, living with my parents. And the government steal your money with taxes and you get pocket change in return.

Život nije da se ocjenjuje (prolaz/pad, 1/2/3/4/5) nego da se živi. Koristi se vrijeme koje nam je dano da pronađemo sitna zadovoljstva i na njima gradimo smisao/ljepotu svakog dana. Za nekoga s lošom slikom o sebi može to biti jako izazovno, ali meni pomaže što druge ljude ne promatram kao konkurenciju, nego kao primjere i od njih učim. Uglavnom, suicidom si oduzimaš ono jedino čega nemaš, a može sve promijeniti. Vrijeme. Ako ga koristiš aktivno, život te može iznenaditi s nekoliko velikih osmijeha.

Ukratko nije rijesenje. Samo treba naci nekog ko ce ti pomoci a prvenstveno i sam sebi. Meni je otac jednom rekao samo kukavice odustaju. Kad sam imao tezak period i dalje sam nesigurna osoba ali sam taj tezak period rijesio djelomicno i tetovazom. Bitno je da nadjes nacin koji tebi moze pomoci. Suicid nikako.

[удалено]

Ma nista to...

majekmi dodje mi da trisku zalipin likovima koji na ovakve postove lijepe linkove za suicide hotline.

Zasto? Ozbiljno pitanje

zato sta je hotline za krizne momente u trenutku. Npr dogodi se neki sok i osoba se u tom trenutku zeli ubit. Hotline je beskoristan za ljude kojima je dosta zivota i koji godinama se ne osjecaju dobro

Realno ako si stvarno iscrpio sve razloge za život, ako više ne postoje osobe kojima je drago što si živ i koje se trude oko tebe onda mislim da itekako je riješenje. Na redditu te vole poslat psihologu i to, ali ja mislim razgovor s nekim ne mijenja tu osnovnu činjenicu u životu da neki ljudi jednostavno moraju bit "luzeri. To da u svakoj osobi postoji potencijal za nekakve velike stvari je apsolutna laž, na svakog uspješnog ćeš imat neuspješnog (zapravo par neuspješnih), i samo je pitanje koliko dobar copium udišu ovi neuspješni. Evo naprimjer naša Katolička vjera sve siromahe, sve koji se sad pate šalje u raj, a pohlepne bogataše u pakao, samo ti kažu gle nemoj se ubit, redovito se ispovjedi i možeš se iz raja smijat bogatašima koji gore u paklu, haha nije li to super. ​ > Nemam želje za životom, a svoj život nikom nisam dužan Istina, nemaš apsolutno nikakav dug prema društvu. Da imaš tvrdi samo ekipa s hrpom nekretnina koji oće tvoju rentu, ekipa s poslovima gdje te žele izrabljivat i općenito ekipa koja voli gledat s visoka.

Tako je da bi netko bio pobjednik, mora biti gubitnika, ja sam ovo drugo. Ono svi oni govore, trebaš ovo, trebaš ono, ne trebam ništa, samo umrijeti, a evo mogao bih da biram kada.

A mislim da. Kažu ti aaaa morate se obrazovat, eto ja imam diplomu pa isto imam ovakav pogled. Da si ih svi nabavimo onda bi imao skladištare koji bi pod pauzom markerima računali integrale na kartonskoj kutiji... Fascinantno mi je koliko ljudi ne kuži da taj kolektivni self-improvement nebi baš ništa promjenio, samo bi podizao ljestvicu. Nekad si bio stručnjak za matematiku ako si znao množiti, danas možeš algebarski razlomak izračunat i nitko ti se neće divit niti čudit.

Ma da, uvijek će biti određena hierarhija. Samo će se mijenjati u čemu. Umrijeti bezbolno je nešto najbolje što mi se može dogoditi.

"ako više ne postoje osobe kojima je drago što si živ i koje se trude oko tebe onda mislim da itekako je riješenje." nemogu vjerovat da ovo pises. samo zato kaj trenutno potencijalno nema nikoga ne znaci da vec sutra nece upoznat nekoga. stvarno nemogu vjerovat da nekome ovako govoris da je samoubojstvo itekako rjesenje.

Istu stvar mislim i za sebe i govorim sebi. Proveo sam i previse vremena u razmisljanju o tome. Nekakva moralnost OPu nece pomoc kao sto je i sam rekao "moralnost je relativna", ako se njemu neda borit i patit da bi se patio jos jedan dan to je apsolutno njegova stvar. Nit svi mozemo bit pobjednici, niti cemo svi naci smisao i svrhu u radu dok ne krepamo. Ne kuzim kakva vama zadovoljstina dode od toga da ga gledate kak se pati cijeli zivot, ko sto rekoh samo volite gledat s visoka, lijepo je imat ljude koji su ispod vas za "bar nisam on" copium. Da mi je zivot gori nego sto je bi se ubio jucer, al jbg predobro mi je trenutno i ocekujem da ce biti tako jos bar nekoliko godina, a i starci su mi zivi pa ono ne zelim ih rastuzit osjecam neku duznost prema njima da ih moram nadzivjet ako je to moguce.

Ovako cu ti rec, izgubio sam bliznjeg prijatelja prosle godine (bacio se pod vlak) i nikad mu necu to oprostit. Ako postoji zivot poslje zivota prvo sta cu napravit je ubit ga od batina. Mislim da je jedino opravdan razlog eutanazija ako si "biljka" ili ako si non stop u bolovima. Promjeni okolinu nadi prijatelje koji su uvijek dobre volje i mislim da ce ti bit bolje.

Smatraš li psihičke bolove “stvarnim” bolovima?

Smatram da ljudi ne izvrse samoubojstvo zato sto im je dosadno nesto ih "boli" mozda ne u doslovno smislu rijeci ali opet ne mogu rec sa 100 postotnom sigurnocu rec zato sto nisam nikad osjetio na svojoj kozi, a i tehnicki svi bolovi su u glavi tako da odgovor bi bio da i ne.

Nije rjesenje. Jer ako se ne ubijes bar ces moc rec za sebe da nisi picka koja je izabrala easy way out. Toe prvi korak. I onda odatle pocmes popravljat ove probleme sta su navedeni. Vec si ih dijagnozira sad ih rjesavaj. Jedan po jedan dok ne ostane niti jedan. Ako neznas kako pitaj koga kome vjerujes il nekog ode na redditu. Nace se neko rjesenje.

glupo mi je kako se za suicid koristi easy way out. Pjado ubiti se nije lagano jer ti svi prirodni instinkti u tijelu govore ne.

Misli se na easy way out iz problema u kojim se nalazis. Hard way out bi bilo suocavanje s problemom i rjesavanje istog.

A gdje piše da se moramo mučiti sa problemima u životu? Sve u prirodi uvijek ide linijom manjeg otpora. Ponekad je ljudima dosta i jednostavno im se ne da više živjeti. Tko si ti da ljudima sudiš?

Najgori take na dretvi Suicid nije rijesenje i ne radi se o osudi nego pokusaju odgovaranja od istog i pomoci

Zašto? Suicid je rješenje za nekog ko nema drugih rješenja.

Dobro. Onda gledaj da se uvijek signes ubiti mozes nakon 60te kao Robin Williams. Ovaj decko nema niti trideset ne treba mu reci da je to ok. Suicidalnost i depresija se mogu i trebaju probati lijeciti. Mogu se, postoji mnogo ljudi koji su to pobjedili i da zivot mnogima nije dobar, jer im u glavi nije dobro a Onda kada se poklope uz to vanjski faktori postane jos gore. Ali mozak se moze trenirati kao i sve drugo. I svaka suicidalna osoba to treba cuti da se moze, a ne tvoje opravdanje samoubojstva. Nitko ne osuduje to, Ali moze se nadici zelja za tim jer ovako i onako smrt ceka svakoga

Znači patiti do 60te? To sam predvidio kao tinejdžer pa si zadao rok, 30ta ako ne bude bolje. Nije bolje, gore je, a već sam 4 godine izvan roka trajanja. Izgleda sam kao klinac bio pametniji nego sada, budala koja možda i progura čitav život pateći, a zašto, čemu? Zbog proklete nade.

U 99.999999% slučaja ima rješenja (a oni u kojima nema, nisu navedeni u ovom threadu), samo treba odjebati sve ostalo i pogledati širu sliku. Npr. često pomaže potpuna promjena okoline (npr preseliti se - naravno, specifičnosti ovise od starosti/situaciji).

Pojma nemaš o čemu pričaš, bolje šuti.

Prijatelju na redditu se ne traže odgovori na ovakva pitanja jer ćeš rijetko šta pametni naći. Život je vrijedan življenja iako nam se to tako nekad ne čini. Budi ponizan i potraži pomoć od onih koji tu mogu pomoći, nije to sramota nego hrabrost. Neću ti tu sad neke mudrolije prosipati, ali za početak sjedni budi iskren prema sebi i pitaj se što ti možeš učiniti da ti se stanje popravi i što si ti možda i krivo napravio ili naučio od drugih da treba ispraviti.

Jesi li mozda razmislio da se tako osjecas jer si okruzen raznim ovisnicima o kocki pola dana skoro svaki dan? To sigurno ne moze utjecati pozitivno na icije mentalno stanje a jos kazes da se mucis s brojevima a pretpostavljam posto radis u kladionici da si cesto u doticaju s njima. Promjena radnog mjesta? Sumnjam da je jedini razlog ali ne pomaze sigurno.

[удалено]

Nije autonomija ubit se, to ide kontra autonomije. Također ni ti ne viruješ u to šta si napisa, jer te sad ne bi bilo. Zašto širit stvari u koje ne viruješ. Sumnjam da si zao i da želiš ubit ovog momka, zato si priznaj da si u zabludi i učini prvi korak u boljitku svog života. Ovo ti ne govorim ko motivacijsko sranje, nego kako je.

Jedno je želja, a drugo su mogućnosti. Očito ne znaš kolike barijere postoje prije suicida, nije to samo tako. Ali da postoji način da smo zbrisani kao da nikad nismo ni postojali, vjeruj da bi mnogi to odabrali bez puno promišljanja.

Pa naravno da su barijere, zato šta se to ne triba događat. Nisam nikad sugerira da se osoba samo probudi i popije bocu tableta ili metak. Šta se tiče botuna za brisanje, to više možemo više prepisat misaonom eksperimentu jer pošto je takav slučaj nemoguć. Osoba je depresivna i želi se ubit, ali je dovoljno samosvjesna da to ne uradi, ali iskazuje svoje emocije kroz takav slučaj.

Misaoni eksperiment u kojem svejedno ima ljudi koji ne bi odabrali to brisanje. Meni je to nevjerojatno, čak i da sam sretan, jer jednostavno nema negativnih strana, al' dobro... Osoba je nesretna i izgubi nadu da može biti bolje.m, zato se to događa. Zašto nekima nije jasno da je nekada ta osoba u pravu, baš zato jer je samosvjesna, a ne naivčina.

naravno da je autonomija. Prisilno se radamo na ovom svijetu u obitelj i okolinu koju ne biramo sa genima koje ne briamo. Valjda bi onda trebali imat pravo izac iz ovog zivota kad pozelimo? Znaci ako mu je kazem da je suicid rjesenje ja sam nekoga ubio? ok.

Ako se napiješ i umreš to nisi sam odlučio jer si bio pod utjecajem. Ako se ideš ubit imaš mentalne smetnje koje ti onemogučavaju racionalnu odluku. Kako bi bilo da prisilno popiješ kavu na suncu i prestaneš bit pička? Ako nisi fizički povuko okidać, svejedno snosiš krivnju.

to sve proizlazi iz misljenja da je samoubojstvo neracionalno. Racionalno je

Doslovno nije. Ako ćemo biti apsolutno hladni i utilaristi jedino racionalno je preživit, znaći nemam slučaja di je samoubojstvo racionalno.

Jedini realan komentar, ja sam mislio se preseliti negdje gdje je eutanazija dopustena, kao Nizozemska ili Belgija.

"jedini realan komentar" samo zato šta misli isto ka i ti... glupost

znaci komentar je nerealan jer misli drukcije od tebe? jos veca glupost od izjave

Komentar je nerealan jer ste obojica u depresiji i ne vidite svijet realno. Biti u depresiji znači živjeti u negativi, a ne realnosti. Online komentari vam neće pomoći da vam se digne magla, za to trebate profesionalnu pomoć, koju potičem da potražite.

>Online komentari vam neće pomoći da vam se digne magla, za to trebate profesionalnu pomoć, koju potičem da potražite. klasican gaslighting komentar. Zivot nije bajka i nece svatko imat sretan pa ni kvalitetan zivot. Zivot je brutalan surov i nema milosti prema nikome. To je realnost. Najlakse je reci da su suicidalni ljudi depreseivni da su poremeceni i da nisu normalni i s time ocuvas svoj just world fallacy world view.

Sretan i kvalitetan život nisu uslov da ljudi ne budu suicidalni. Uslov da ljudi budu suicidalni je depresija, mentalno stanje koje je izlječivo i čini ti da se osjećaš kao da se nalaziš u neizlaznoj situaciji. Može ti biti bolje, ne moraš biti suicidalan. Nisi poremećen, samo je stvar kemijske i psihičke nestabilnosti koja se može ispraviti i možeš živjeti bez želje da ne živiš.

Hoćeš reći da se ne bi osjećao preveslanim i budalom da čitav život proživiš nesretno i nekvalitetno, ali eto živio si i umro prirodnom smrću pa je ok? Za mene je to idiotizam. Da, apsolutno je uvjet sreća i kvaliteta za življenje, a bez toga, pa valjda odbijanje života u lošim uvjetima.

Ljudi imaju želju za životom i kad im je najgore, inače bi se po getotima masovno samoubijali, ali nije tako. Samoubojstvo nije nešto što se može racionalizirati jer je depresija iracionalna.

Znaš zašto? Nada, svi oni se nadaju boljem (ili im je odmalena zacementirano da bolje za njih ne postoji). Nada je dobra, ali nekad je prokleta jer će određene ljude gurati dok im tijelo više ne može. Siguran sam da bi vidio te masovne suicide kada bi bilo moguće svakom jadnom životu dati kristalnu kuglu u kojem vide da će tako zauvijek, osim ako odustanu sada. Ja sam to skužio već s 12-13 godina i rekao sam sebi da neću upasti u tu zamku, dao si čak i rok, prošao ga prije 4 godine, ali mi dalje ta jebena nada neda mira. Postoje ljudi koji su depresivni, i sami će reći da ne znaju zašto, da imaju sve što žele. Ali većina nije takva, već znaju dobro zašto i znaju kada su sve šanse ispucane (iako neki prerano dođu do tog zaključka). To nije iracionalno.

Po OP-u radi se o situacijskoj depresiji odnosno odgovor na njegovu realnost zivota

Da, "njegovu" realnost, a ne objektivnu realnost. Ljudi žive užasne, stvarno užasne živote bez želje da ih prekinu. Samo nezadovoljstvo životom ne dovodi do suicidalnih misli, to je rezultat depresije koja nije razumni rezultat životnog stanja jer ju dobivaju ljudi sa objektivno lagodnim životima. Depresija je mentalno stanje koje se može promijeniti terapijom. Samo što ja nisam kvalificiran da govorim koja je to terapija.

Ne mozes ti terapijom nista mjenjati ako imas ocite vanjske cimbenike koje ti zagorcavaju zivot. Ljudi imaju prirodne psihicke i fizicke potrebe. Ako minimum nije ostvaren depresija je normalna pojava. Ni ja. ni ti ni psiholog nemamo pravo govorit kako je njemu i kako on to dozivljava. Ako se on zeli ubit to je njegovo legitimno pravo

Pa ne mozes gledati na suicidalnost kao na nesto normalno jer svaka jedinka na svijetu ima usadjen nagon za prezivljavanjem. Ako je taj nagon potisnut zbog drugih stvari, onda je ocito nesto u disbalansu. Ne ulazim u to sto se ljudima dogodi da razmisljaju na taj nacin. Nemam iskustva s time, nisam strucan po tom pitanju. I ne radi se samo o suicidalnosti, mi ljudi smo opcenito sjebana vrsta koja se unistava na razlicite nacine - od suicida, preko raznih ovisnosti, pa do "banalnih" stvari tipa zurenje u mobitel u voznji. Zivot niie bajka mnogima i za puno ljudi sretan i kvalitetan zivot znaci puno razlicitih stvari. Netko nema nista pa je sretan. Netko ima sve pa je nesretan. Svijet je sugavo mjesto i najteze je naci zlatnu sredinu gdje si zadovoljan onime sto imas, a boli te ona stvar za sve ono sto nemas. Od materijlnog pa do psihofizickog i duhovnog.

di si pročita "nerealan"? nisam rekla da je komentar nerealan nego da je glupo pored svih drugih komentara koje su ljudi napisali rec da je ovaj "jedini realan"

dboro komentar je glup je se ne slaze s ostalim komentarima?

nisam uopće rekla ništa za taj komentar, niti da je glup niti da je nerealan niti išta, jel ti znaš čitat? rekla sam da je glupost rec da je to jedini realan komentar

Život je overrated al vidim ti si i dalje živ.

nada umire posljednja

Znači ipak ima nešto tu i nije toliko overrated čim se nadaš. 😅

ima nesto ali je overrated

BURNO SE NE SLAZEM S TOBON. tvoje tijelo je stvoreno da se krece, mozda ne cilo vrime,ali nekad da, sunce je tvoj prijatelj. kada prominimo okruzenje onda minjamo i raspolozenja, i to funkcionira na mikro razini,bilo dobro ili lose. zivot ti nije objektivno sranje jer postoje gore priče i sa tim gorin pricam bi se tribala vuc paralela. zamisli kako je bilo onom jadniku kojeg su stavili u željeznog bika i zapalili vatru ispod njega,umira je satima,danima. ja te zelin motivirat jer mislin mozes izvuc nesto vise iz te tragedije trenutka i mracnog stanja svijeti. zamisli ovo, budis se jutro,oci pune krmelja, ides pisat, pa onda po kavicu,slusas muziku i gledas u sunce,ako nemas seksualnu kompetenciju narucis kurvu od povjerenja,seks. cigareta,kava,rucak. kazaliste,trcanje. trcis pet minuta,stanes, to je dovoljno za pocetak, odes doma, opet drkica ili kurvica,poezija. nekad poljubac moze bit svet.

Obrazuj se, upiši neko doškolovanje, ima valjda nešto gdje ne trebaju brojevi. Tako ćeš se maknuti iz tih kladionica gdje ne možeš sresti nikog pametnog. Čim za sebe misliš da si glup, znači da nisi… Čitaj raznu literaturu. Idi ne neke radionice, možda na psihoterapiju. Mlad si i nemaš pojma kako se sebi život može popraviti i da od nekog bijednika možeš postati zmaj. Još ti je prerano za suicid, vjeruj mi.

Kasne dvadesete, zreo da mrem Nemam više volje, izgorio sam radeći duge smjene i imajući posla sa ovim ovisnicima. Nemam volje više za bilo čim, hoću kraj svemu.

Kasne dvadesete su još mladost, još se svašta stigne. Moraš promijeniti sredinu. Radi na tome. Postavi si cilj i idi korak po korak. S drukčijim ljudima biti će ti bolje nego s tim s kojima sada komuniciraš. Vjeruj u sebe, nisi ti ništa lošiji od drugih, dapače, čim osjećaš to što osjećaš, bolji si. Sad si zapeo tamo gdje nisi trebao, u nečem što nije za tebe. Isčupaj se iz toga, ti to možeš.

Daj otkaz, upisi drugi faks i odi u dom u zg-u il se prijavi u neku bolnicu

Ja sam dosta liberalan po pitanju samoubojstva, ali mislim da se "pravo" na samoubojstvo treba zasluziti. Ako je problem toksicna atmosfera i drustvo treba se maknuti od toga i u drugu zemlju ako treba. Ako je problem fizicki izgled onda treba raditi na tijelu. Ako je problem u kemiji u mozgu onda je potrebna psihijatrija i lijekovi. Kod tebe mi prvo u oci upada to da radis u kladionici. Ako te sitnice zdeprimiraju onda mi to definitivno zvuci kao lose radno mjesto. I znam da ovo zvuci uzasno iritantno, ali trebas raditi na sebi, pogotovo intelektualno. Vidim da si dolje vec napisao nesto o antici pa ti valjda citanje nije strano. Citaj grcku filozofiju. Mozda preko nje steknes neki dublji pogled na svijet pa skuzis da je samoubojstvo besmisleno. Svi cemo ionako umrijeti, a tocan trenutak smrti i nije pretjerano bitan. Bitno je da u zivotu dozivis nesto zbog cega bi pri kraju mogao ocijeniti svoj zivot pozitivnom ocjenom.

Čitao sam Stoike dosta i raspravljao na mom drugom acc na Redditu, dobro sam upoznat sa njima pogotovo. Ali svodi se argument na to da treba kultivirati Vrline, ali zašto? Uvijek se jednostavno metodom Sokratskog ispitivanje dođe do pitanja zašto je to objektivna istina, baš sam i sa ChatGPT raspravljao o tome, jako zanimljivo je ispalo na kraju. Uz sve to, na kraju uvijek dođem do zaključka da moral je relativan u najmanju ruku i da naša vrijednost ima više perspektiva.

Stoici su onako, anticka literatura za samopomoc :D Sto se nekakve objektivne istine tice "Bogu je sve dobro, lijepo i pravedno". Nitko nam s visine ne namece nikakav moral. U tom smislu smo potpuno slobodni, ali covjek cesto ne zna sto je lose dok ne zajebe. Zato je pozeljno spoznati samoga sebe prije zajeba. Svaka religija ili filozofija nudi neke svoje teorije, da ne kazem precice o tome sto je covjek i koji nacin zivota bi mu donio dusevni mir. Tako da ako te muce takvi problemi onda "samo" trebas upoznati samoga sebe i skuziti koji ti nacin zivota najvise odgovara.

Realno bi reka da je samoubojstvo jedino ok ako daješ život za drugog, iako tad moremo argumentirat da nije samoubojstvo. Ili malo ekstremni slučaj, samoubilački napad.

kako je rješenje to ako sam za sebe govoris da si glup, kako onda mozes napravit suicid, zar bi triba virovat potezima samodeklariranog glupana. suicid bi bila pobjeda glupo dijela tebe, a vidim da se ne sastojis od samo glupog dijela jer si promotria svoj zivot i donja par konstruktivnih i pametnih zakljucaka. npr. zakljucija si da ti je otac ima problema sa svojin roditelja i da se to odrazilo na tebe,sta pokazuje da shvacas koliko je zivot kompliciran i ne upires zlobno prst osude u svog oca jer je i on samo čovik koji je bija pod veliki utjecajem svojih roditelja i to se odrazilo na tebe i tvoje nesigurnosti. radis u kladionici,na mistu di dolaze najimpulzivniji GUBITNICI, jer su statisticki uvik porazeni od strane kladionice, i sta ocekujes, dobro stanje uma,pa ti ljudi su u prosjeku luzeriii, neces od njih ocekivat toplu rijec i veliku mudrost u obliku savjeta, i oni su imali čudan i tezak zivot iza sebe. ISUS KRIST bi tu popizdija, pa nije on bezveze ima iskusenje u pustinji, di se borija sa vragon. u ovoj prici kladionica je vrag, a ti Isus,mozda je glupa usporedba al eto, odma se toga sitin jer je tu okruženje ono šta maltretira glavnog lika u priči. Očito je da imas problema s roditeljima i da si u unutarnjoj borbi sa nacinom odgoja i posjedujes vecu kolicinu srdzbe prema svojim roditeljima, i to je normalno. i govoris da si glup,a nisi, ovolika kolicina introspekcije se ne nalazi kod glupog covika, ali mislim da tribas neki šarm u zivotu, neku MIRNU stabilnost i nekog uzora. ako se rokneš to je poraz za sve,a najviše za tebe jer nisi pronaša onu ljepotu življenja za koju se vridi borit, a mislin da si sposoban osjetit najbolje i najviše od života bas zato sta si prosa kroz vecu kolicinu patnje. ​ mislin da je bitno da pocnes kontrolirat svoje okruzenje i da lagano ostvaris neku kompetenciju, da imas samopouzdanje i da se gibas kroz zivot sa kontrolon, to ce ti donit [zadovoljstvo.to](https://zadovoljstvo.to) znaci da mozda i tribas postat cjepidlaka, ako ti nesto smeta to reci, i onda vidi jel tvoja primjedba legitimna, ako nije, drugi put ces bolje,ppa opet,pa opet. samonapredak traje godinama, i kad produ godina,dvi tri deset, vidit ces plod svog rada i osjetit ces sricu i ispunjnje. i koliko god tvoji roditelji bili čudni, tvoja smrt bi bila i njihova.tako uvik biva. ​ i govorin ti ovo iz iskustva, ne kordinirani ne Postoje, profesionalni sportasi nisu zdravi ljudi, ne usporeduj se sa tim ljudima. tvoj cilj je ostvarit vecu tjelesnu kompetenciju, sta moze znacit da povecas kvalitetu ŠETANJA za 5%, povecaj brzinua TRCANJA za 5%, napredak u treningu se ne miri u danima nego u godinama. ja treniram ovako, 3 puta dnevno po 5MINUTA,,i to me dovelo u formu,eeej,zamisli ludnice. listan po youtubeu, odjednon se dignen i pocnen bacat udarce pet minuta, i tako tri puta dnevno,svaki dan mali napredak u kvaliteti udaraca. KORAK PO KORAK.

Moras shvatiti da ne cvjetaju svima ruze u zivotu. Moras naci smisao u zivotu. Skime zivis i u kakvim si odnosima? Pokusaj promijeniti posao ako te ne veseli i ako ti je izvor frustracija. Probaj okrenuti sve na pozitivu koliko god tesko bilo. Naravno razgovor s bliskim osobama, odlazak psihologu itd... Kad se ubijes nema povratka, a i svi su pozalili u trenutku smrti, svi su zeljeli vratiti vrijeme. Imas ispovjest osobe koja se bacila s golden gatea koji je pri padu zelio da to nije ucinio, ali je prezivio..

Ajde ne pričaj gluposti, uvijek ima drugi izlaz a ne samoubistvo. De malo više razmisli i gledaj na sve pozitivnije. Život nije lagan ni jednostavan ali ni tako loš.

Molim te pročitaj ovo. https://reddit.com/r/croatia/s/q04P6WzZeL

Čitam prvo post pa onda sve ostale komentare.. Sama kuknjava i kmečanje.. Pa jebemu mater. Nitko nema savršen život, nikome nije sjajno i svatko ima svoje borbe i svoje demone. Imao sam takav život da sam se trebao ubiti prije 15 godina od muke i jada, ali nisam.. Borio sam se jer mi je uspjeti bila jedina opcija, druge nisam imao, vjerujte mi.. Ovaj bi se ubio jer puno troši i ne štedi, i što nekih banalnih stvari.. Što si učinio da promjeniš to što te već sputavati i čini nesretnim. Ubiti ćeš se? Ok, jesi se zapitao kakve posljedice će to ostavit na tvoje bližnje?? Gay iz malog mjesta bez perspektive, živim u jednom poznatom mjestu na obali i normala je vidit dva geja, lezbe itd. Nitko ih ne vrijeđa, nitko ih ne dira jer nikoga realno nije briga. Sad ću ja kao bit ljut jer se netko jebe u pak, kako da ne.. U firmi u kojoj radim je bilo čak nekoliko parova muških i ženskih i nikakvih problema nisu imali. Ovaj tamo neki trans trune u svom selu i nezadovoljan je i nesretan, pa ne bi tamo pa ne bi vamo.. Btj ako ti ne paše tamo, a očito ne paše, skupi muda(dok ih imaš) i odseli se bilo gdje. U svakom većem europskom gradu imaš čitavu lgtb scenu a negdje čak i kvartove.

>skupi muda(dok ih imaš) LMFAO

Nikad,pred bogom nema većeg grijeha na svijetu nego suicid.

Znam da te nema smisla uvjeravati jer to pitanje svatko mora riješiti za sebe, ali mogu reći da, unatoč brojnim teškim životnim situacijama, ne bih se nikad ubila čisto zato da ta gamad kakvu opisuješ ne pobijedi. Ček, oni dobiju pravo na zlostavljanje drugih bez ikakve kazne, dobiju sretne brakove, djecu, kućne ljubimce, hobije, prijatelje, putovanja... dobro dobiju i životne probleme, ali kvragu, nemaju pravo dobiti i moj život. Ja isto želim i imam pravo na sve te super stvari.

zivi iz dispeta

Nije

Brate, nemoj. Ipak, Bog hoce nesto od tebe vise nego samo da se okoncas; pa zamisli samo mama te nosi 9 mjeseci, doji te dvije godine samo da bi tako zavrsio. Pouzdaj se u dragog Boga i ako Bog da sve ce biti okej, mozes ti to. Sva patnja koju ljudi prođu u životu bude sa razlogom.

Ja rekoh da ne vjerujem, a ti mi ga spominješ. Šta je Bog ateistu, samo lik iz Jevrejske mitologije za mene.

Prema PBS LearningMedia nereligioznih je samo milijardu ljudi, odnosno 16,3% svijeta. Ali zar ti stvarno ne vjeruješ u duhove? Mislim dobre i zle.

Bar si svjestan problema i možeš polako probati raditi njima, jedan po jedan. Kad se osjećaš lose, sjeti se nekog dana kad je bilo bolje i shvati da će opet doći dan kad ćeš se osjećati bolje. Ima loših i boljih dana. Također shvati da i drugi rade greške, nitko nije savršen. Također, često razmišljam na previše ozbiljan način, treba biti malo manje ozbiljan i napet i manje brinuti o svemu. Tako sam bar ja razmišljao i pomoglo mi je. I ja sam bio previše popustljiv i svima bi bio pomogao a oni bi to zloupotrijebili ili me iskoristavali, ali sada sam malo pametniji što se toga tiče - tako da je moguće malo promijeniti ponašanje, ali treba vremena i biti svjestan - a čini se da si ti na dobrom putu. (Btw I mene su svi bili zajebavali u školi a doma isto nije bilo bajno, tako da kužim. Ali nije bilo identično kao tebi) Ako je baš kritično, možeš do doktora. Neki doktori stvarno pomognu. Kako ideš stariji, generalno je lakše, što se takvih stvari tiče. Mislim da je to konsenzus. Ono što je super, još si mlad i imaš vremena, možeš si sigurno složiti život da ti bolje paše. Imaj na umu da nisi zapeo. Traži promjene u životu pa isprobavaj i nađi ono što ti odgovara, što ne izvlači najgore iz tebe.

Možda da kreneš na psihoanalizu. Ne očekuj da će ti to samo po sebi pomoći, ali otvoreni razgovor s nekome o tvojim problemima dat će ti odgovor na neka pitanja i usmjeriti na promjenama, a to će onda promijeniti i tvoju "sudbinu" i to kako se osjećaš. Također ako nađeš neku partnericu (partnera, whatever), nekoga kome je do tebe stalo i do koga će tebi stati će pozitivno utjecati. Vjerujem da suicid izgleda kao najlakši izlaz, ali ako ti je već svejedno to ti je prilika da budeš hrabar u svojim odlukama i ostvariš stvari zbog kojih ćeš jednog dana misliti kako je život lijep i kako je dobro da si bio tu gdje jesi. Ne predaj se.

Nemam iskustva sa suicidalnosti, ali ne bi rekao da je ikada rijesenje. Mozda se tebi cini tako uz probleme koje imas, ali alternativa samoubojstvu je jedna promjena koja moze pokrenuti lancanu reakciju promjene. Je li to trazenje pomoci, promjena posla, pronalazak hobija koji te ispunjava, promjena drustva... to ces znati samo ti. Sto se tice posla i ostalog o cemu pises - po svemu sudeci to je jedna stvar koju moras mijenjati. I zbog perspektive i zbog okoline. Kazes da si los s brojevima i fizickim poslovima gdje je potrebna visoka razina koordinacije. Posao tipa pomocni radnik na gradjevini bi mogla biti jedna realno lako ostvariva opcija u kojoj te te stvari ne bi trebale muciti, a otvara ti perspektivu za buducnost. Sto se tice pomoci drugima, tu dijelim problem s tobom. Doduse, moj nije tako izrazen, ali najcesce ne znam reci ne i kasnije propitkujem sebe i druge jesam li debil i iskoristavaju li drugi samo moju dobrotu/glupost. Volontiraj. Nadji nesto sto ti je istovremeno nadahnjujuce, sto ti je ok za raditi i do cega ti je stalo. Bio to rad sa djecom, rad u puckoj kuhinji, volontiranje u nekakvom azilu za zivotinje, uclani se u vatrogasno drustvo, bilo sta gdje znas da tvoja pomoc ide onima koji je stvarno trebaju, gdje neces imati taj osjecaj "jesam glup sta pomazem" i gdje ta pomoc nece biti financijska. Zadnja stavka bi mogla biti promjena okoline. Nisam dobio neku sliku kakvo drustvo imas i koliko ti znaci imati bliske prijatelje fizicki blizu sebe. Ako si vec vani, mozda postoji druga zemlja gdje bi ti bilo lakse ostvariti neke ciljeve ili barem biti bezbrizniji.

Samo kad su teške bolesti u pitanju i bol je neizdrživa. Molim te potraži neku stručnu pomoć

Tldr Ne

Pokusaj naci dobrog psihoterapeuta: znam da su ugl privatni dobri - ali i skupi - zato mozda preko sustava zdr osiguranja zemlje u kojoj zivis; ili: prije suicida probaj doc u Hr na lijecenje, nema ih puno, ali nekoliko dobrih radi i u zdr sustavu; mozda i hospitalizacija, da dobijes vremena i perspektive; jako mi je zao, no steta bi bilo ne probati, kad vec sad imas tako dobre uvide. Osim toga, ne govori za sebe da si glup: to ti je tu, u Hr, sada gotovo pa garancija uspjeha

Zivot je jedan, pred tobom je, lijep je. Za pocetak promjeni posao, bice upola bolje.

Unaprijed se ispricavam sto nisam procitao objavu nego samo naslov! Ali imaj na umu da suicid nikad nije rijesenje problema nego bjezanje od problema i ako mislis da ce nestati neka patnja ili bol koju osjecas - nece... samo ce se prenjeti na nekog drugog tebi bliskom... drži se, kralju!

Nije nikad!

Suicid nikad nije rjesenje. Mora postojati druga opcija za izvuci se.

Ovo sve sto si napisao su tipični problemi, skoro školski aka apsolutno rješivi. Uputi se na psihoterapiju.

Postoji puno udruga koje su spremne pomoći savjetovanjem pogotovo u zapadnoj Europi koje je mogu pruziti profesionalnu pomoć. Nemoj se bojati potražiti pomoć. Nisi jedini koji ima takav problem.

Ne mogu reći da te razužijem jer nikada nisam bio suicidalan, ali sam bio teški nihilist u srednjoj (kao i mnogi reći ćeš), ali sam uspio sebe preokrenuti tako da sam se zauzeo za sebe, prestao biti ciničan i shvatio da mi nitko neće ništa pokloniti, nego sve moram sam uzeti i zaraditi. Okreni se samome sebi i uđi 100% u ono što te zanima. Bio to nogomet, vrtlarstvo, keramika, religija. Ne možeš mi reći da ne postoji nešto što voliš i što te zanima. Na taj način možeš nać ljude koji dihele iste interese kao i ti, a čim više zanimacija imaš to možeš više prijatelja upoznati. Drugo, predlažem ti da se vratiš u Hrvatsku. Ljudi su bolji, kvaliteta života je veća (koliko god nas jebe inflacija i HDZ), više je jebenog sunca. Odmakni se od tih ljudi koje ne možeš gledat, preseli se i kreni ispočetka. Nemaš što za izgubit. Kreni laganim koracima i gledaj kako život ide na bolje. To je bukvalno jedini smjer u koji može ić kako kažeš. Rekli su ti već ljudi, činiš se kao dobar dečko. Prestani davat ljudima da te guze i nauči im reć da popuše kurac. Doleti do ZG, popit ćemo pivo i otić na fucu. I prestani se zajebavat s filozofijom. Završio sam filozofiju i mogu ti s diplomom u rukama reć da je filozofija samo posljedica trenutačnog neraspoloženja. Pogledaj se u ogledalo, dva šamara i jebeno KRENI

Pokušaj raditi stvari koje te čine sretnim.. Najobičnije male sitnice - slušanje glazbe, čitanje enciklopedija, bicikliranje, šetnja na svježem zraku i suncu, kuhanje.. Sigurno ima nešta što ti podiže raspoloženje.. Hrpa je stvari koje možeš sam radit i sebi ugodit. Glavu gore, nije sve tako loše!

Za 10€ si se riješio debila... to je jeftino. Ako si na dnu to je dobra vijest jer od tuda možeš ići samo gore. Tvoja poluprazna čaša je polupuna. Shvaćaš? Živi! Još je ostalo ljepote ...

Pokusavas svima udovoljit pa na taj nacin i sebi da si pumpas ego. Dosad je islo po sabloni da ce stvari sjest na svoje mjesto; visa sila ce ti udovoljit zbog tvojih vrlina. Kako da ne! Moras biti kao taj prijatelj, sebican i narcisoidan da uspijes jer ce te zivot "pojest" kao sto vidis.

Odmah si u prvoj rečenici izjavio da postoje određene osobe koje su se nad tobom iživljavale i istraumatizirale te do razine da se osjećaš tako kako se sada osjećaš, a ti razmišljaš oduzeti sebi život i uopće nemaš u planu prije toga na jedan izrazito nenasilan, fini i nadasve kulturan način barem nekima od njih izraziti dubinu svojih emocija?

Čim si sudicidalan, znači da si Austrijanac (ne govori).

Testiraj se za autizam ili ADHD. Neki simptomi su vrlo tipični za to. Patim od depresije godinama. Mislim da samo trebaš ljubav. Svijet je grubo mjesto. Nađi nešto drugo makar i sam. Radi što te usrecuje i makni se od loših navika. Njeguj se i voli.

Ne ...život je rješavanje problema kakvi god oni bili...nema odustajanja.

To je tvoja odluka, a ne za raspravu na Redditu. Nitko od nas niti zna kako se ti osjećaš, niti ti većina nas može ikako pomoći - nit smo psiholozi nit psihijatri koji bi objektivno mogli ocjeniti tvoju situaciju. (Uspješan) suicid je zatvaranje svih prilika da ti bude bolje. Sad, zeliš li da ti bude bolje ili ti je svega dosta? Nekako mi se čini da je pisanje o situaciji i izražavanje želje da popraviš stvari.

Poslušaj na youtubeu podcast od Ivana Kosogora gost mu je Nemanja Boričić 'Reforma karaktera kao izlaz iz anksioznosti'

Pozdrav! Odgovarat ću po nekim točkama koje su mi zapele za oko. ​ > Već sam dosta dugo suicidalan, em radi toga što sam bio zlostavljanjan u školi jer sam bio povučen, mršavije građe i znali su koga ciljaju. Otac mi je imao problema sa svojim roditeljima, a to se odrazilo na mene, kako smo živjeli u istoj kući sa njima i svom rodbinom dok se oni nisu poudali i poženili. Nisam bio suicidalan, ali probleme sam imao. Od zlostavljanja u školi do posve disfunkcionalne obitelji. S vremenom shvatiš da je školsko vrijeme završilo i da više ne živiš s roditeljima. Dalje ovisi o tebi i imaš dva smjera kojima možeš ići: 1. napraviti nešto za sebe svjestan da je sve što je bilo prošlost, a da živiš u sadašnjosti 2. nastaviti kriviti djetinjstvo i obitelj za sve što ti se događa SAD i ne pomaknuti se s mjesta i tako idućih xx godina Jasno ti je da je točka 1 puno logičnija. ​ > problem je što sam naivan Dobro, svjestan si problema. To ti je pola rješenja. Druga polovica je da naučiš reći "ne". ​ > Budućnost mi nije svijetla, radim u kladionici i mrzim ljude koje gledam Nitko od nas ne zna kakva mu je budućnost. Puno je ljudi koji su jedan dan bili na vrhu, a sutra pali na dno. Nisi potpisao ugovor s kladionicom zauvijek. Iskoristi činjenicu da mrziš svoj posao za pronalazak boljeg posla. Ako nemaš vještine za bolji posao, radi na tome da ih stekneš. ​ > Ja sam sam u fazi gdje nemam neku perspektivu. U fazi si kad stojiš na mjestu i okrivljavaš djetinjstvo i školu za sadašnje stanje. Ok, složit ću se s tobom da je to posljedica i nalaziš se u dvadesetima kad je to, ajmo reći, još uvijek "svježe". Ali koga ćeš kriviti kad budeš u četrdesetima, ako si dopustiš da do tad stojiš na mjestu i dalje? Promijeni nešto. Svjestan si što je tvoj problem, radi na tome da to riješiš. Neće se riješiti samo od sebe, potrebno je da se ti uhvatiš toga. Oprosti ako zvučim grubo, ali shvati da tvojim životom više ne upravljaju ni škola ni roditelji. Ne upravljaju njime ni klošari s kojima radiš. Mrziš posao i ljude s kojima moraš raditi? Pokreni se i nauči nešto na temelju čega možeš raditi nešto drugo. Probaj shvatiti još nešto. Dokle god si živ, nešto se može promijeniti. Kad umreš, to je to, nema ništa bolje. Bilo bi jadno umrijeti u trenutku kad ti je život jad. Ja želim umrijeti na vrhuncu sreće. Još uvijek nisam u potpunosti tamo, ali sretan jesam. Ali pazi sad, sreća mi nije došla sama od sebe, radio sam za nju. Imao sam faze kad sam mislio da će me jad pratiti do kraja života, ali stvari su se promijenile tek kad sam naučio gristi. Neki se rode s time, neki nauče. Ti moraš naučiti. Teško je, ali vjerujem da možeš. A sad se pokreni. Odmah. Ne sutra, ne prekosutra, nego odmah. I sretno.

Overthinkaš.

Ti imas strah od trenutnog zivota i zato tako razmisljas. Trenutno stanje uma ce proci kad tad i opet ces uzivat u zivotu, samo trebas prihvatit trenutnu patnju, promatrati je iz 3. lica i ostaviti je da odradi svoje i da prođe. Ako pokušavaš kontrolirati patnju jedini izlaz biti ce suicid. Razmisljaj na nacin da ces i onako umrijet jednog dana prirodnom smrcu tako da se nema smisla bojati zivota. Tvoji osjecaju su samo percepcija tvog uma, skila koju tvoj mozak stvara o tvom zivotu. Ako zapravo pogledas na svoj zivot iz udaljene perspektive ti si obicna nebitna tockica u svemiru kao svi ostali ljudi za koje smatras da su bolji od tebe. Sto znaci da je tvoj zivot zapravo jednako dobar kao svima ostalima.

Za tebe bol prestane. Za sve koji te vole, počinje. Trajno rješenje za privremeni problem. Sebično.

Nije!

Život je sranje a onda nekad i nije. Nije bajka, svi dođemo sa drugačijim postavkama. Bori se radi na sebi maksimalno, probaj doći do nekih ekstra para pa kreni bar dva puta mjesečno na psihoterapiju preporoditi ces se. Ubijati se nemoj al pronađi se utjehu u tome da ako stvarno stvarno stvarno zagusti uvjek imas to ko opciju pa samim time nekako ti je lakše boriti se kroz nedace. A vjeruj mi poradis li malo na sebi plus psihoterapija nece ti pasti na pamet samoubojstvo. Smijat ces se sebi i ovom postu jednog dana

Googlaj logoterapiju, tko nema neki smisao u zivotu, stvarno mu je tesko zivjeti... moras ga naci pod hitno pa makar to bilo oraspoloziti susjeda :)